Странице

уторак, 21. фебруар 2017.

Učenje stranih jezika: govor i strah od grešaka (+ događaj Language cafe)

Kao neko ko ima iskustva sa učenjem stranih jezika i ko na master studijama proučava podučavanje srpskog jezika kao stranog, verujem da mogu da napišem ponešto korisno o učenju stranih jezika. U prvom tekstu na ovu temu bacam se na, za mnoge, kako imam prilike da primetim, kamen spoticanja pri učenju stranih jezika - usmeni govor. Sasvim je prirodno da razvijanje ove veštine nije lako. Naime, za razliku od čitanja i slušanja, kada je dovoljno da prepoznamo ono što smo naučili i razumemo jezik, prilikom govora (i pisanja, no o tome drugom prilikom) mi aktivno koristimo svoja znanja i stvaramo iskaze na određenom jeziku, što je znatno složeniji proces. Zato ni ne čudi da su govor i pisanje najmanje za trećinu slabije razvijeni od čitanja i slušanja i da je potrebno uložiti veliki trud kako ne biste došli u situaciju znam ja (npr.) španski, sve razumem, samo ne umem da govorim.




Da li sve razumem, samo ne umem da govorim zaista može označavati znanje nekog jezika? Dakako, ako razumete neki jezik, to je bolje nego ništa i dobra je osnova za dalje napredovanje, ali bez sve četiri jezičke veštine nema govora o istinskom znanju stranog jezika (osim onog koji nema pismo, naravno).

Glavni i neizostavni način da unapredite govor jeste - vežbanje, i to od samog početka učenja stranog jezika, i od tada je potrebno je vežbati kontinuirano, jer ova veština najbrže zarđa kada se ne neguje i zapostavi. Već od prvog časa moguće je sklopiti nekoliko jednostavnih rečenica i već tada treba početi sa kombinovanjem elemenata i stvaranjem prostih iskaza, koji će vremenom postati složeniji, stilski uobličeniji i lepši. Nikada nije previše rano za uvežbavanje veštine govora.




Ipak, tom prilikom će gotovo sigurno doći do onoga što je mnogima veliki problem i zbog čega zaziru od uvežbavanja govora - pravljenje grešaka. Pretpostavljam da je odnos prema greškama pri učenju stranog jezika ništa više do odraz odnosa koji pojedinac ima prema greškama u životu, za šta nisam stručna da pomognem, ali ipak bih pokušala da dam skromni doprinos rešavanju tog problema.

Na pamet mi padaju dva uzroka za zaziranje od grešaka, a ako se setite još nekog, pišite u komentarima, pa da zajedno pokušamo da to rešimo. Prvi je osećaj čoveka da je manje vredan kao osoba kad nešto pogreši, jer on svoj postupak poistovećuje sa sobom, što verovatno ima korene u vaspitanju u kojem su roditelji dramili i grdili dete za svaku grešku koju napravi, pritom njegov postupak izjednačujući sa njegovom ličnošću. Istina je da, kad grešite, niste loš čovek, već ste samo to - čovek. Uostalom, grešićete u svakom slučaju, neće vam težnja savršenstvu i cimanje oko grešaka pročistiti život od njih, naprotiv.

Kao drugi problem uočavam strah od podsmeha i neodobravanja sredine. Jeste, teško je kad ljudi na nas tako reaguju, pogotovo onima čija je sigurnost u sebe krhka, nestalna i nestabilna, bilo uopšteno bilo za konkretnu oblast. U vezi s time imam dobru vest: još se nisam susrela sa izvornim govornikom ili strancem koji bi ismejao ili izrazio negodovanje na račun mog nivoa vladanja nekim stranim jezikom. Naprotiv, ljudi su ljubazni, prijatni, drago im je što učiš njihov jezik i govore ti da super pričaš, čak i ako si na početnom nivou, što može delovati veoma ohrabrujuće. Ako i naiđete na hejtera, znajte da je to teški kompleksaš i ne dozvolite mu da vas ubije u pojam. Koji god da je vaš nivo znanja, vi ste uložili rad i trud u sticanje tog znanja i zbog toga treba da budete nepokolebljivo ponosni na sebe.




Imajući sve ovo u vidu, predlažem da se na vežbanje ili obnavljanje govorenja stranog jezika bacite već danas na događaju Special language cafe, koji se organizuje u KC Gradu i počinje u 8 sati uveče. Događaj je osmišljen tako da svaki jezik ima svoj sto, za kojim sede i izvorni govornici i ljudi koji uče jezik koji se govori za stolom kao strani, što je sjajna prilika da se jezik provežba van učionice u prijatnoj, opuštenoj i podržavajućoj atmosferi.

Kako vi vežbate da govorite na stranom jeziku?

Sve slike preuzete su sa sajta pixabay.






2 коментара:

  1. Uh, ja muku mučila sa engleskim. Puno čitam, sve razumem, ali malo pričam. Zapravo, od tolikog čitanja na engleskom, više ni srpski ne pričam dobro. Pišem ok. Vežbam onda kada treba da kažem mužu nešto što moje mlađe dete neće razumeti. pričam na engleskom. Starije dete više ne mogu da zeznem na tu foru. Nju šaljem na AIESEC časove i tu priča sve u šesnaest! U pravu si - vežba je ključna!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ovo za pričanje engleskog pred detetom mi je fenomenalno - samo pazite da uz vas ne propriča ;). Vežba zaista znači, ja kod sebe primetim da makar i malo vežbe donosi poboljšanje, tako da grabi svaku priliku :)

      Избриши